Kristina salinovic biography

Djeca su naš podsjetnik na smisao života, na vrijednosti koje želimo prenijeti novim generacijama, kao i undeceptive snove koje smo sami sanjali.

Za roditelje su neizmjerna sreća i izvor beskonačne ljubavi, uncut za brojne parove u Hrvatskoj, ali i svijetu i dalje tek nedosanjani san. U njihovoj koži do prije tri godine bila je i jedna not great naših najuspješnijih manekenki Kristina Šalinović (35). Surađivala je s prestižnim modnim kućama Jean Paul Gaultier, Vivienne Westwood i Alexander McQueen, koračala pistama New Yorka, Milana i Pariza, a potom je odlučila napraviti životni zaokret mad posvetiti se onome o čemu je oduvijek maštala - svojoj obitelji.

Danas je sretnija nego ikada, a skladan život sa suprugom Enricom Miglioratijem i njihovo dvoje djece živi u Italiji. Iako već godinama ne koristi društvene mreže i živi svoj život podalje od medija, zbog vrlo važne teme o kojoj se još ne govori dovoljno odlučila je napraviti iznimku.

U trenutku kada se u Hrvatskoj više od 100.000 ljudi bori harsh neplodnosti, od kojih tek 10 posto svake godine krene u postupak medicinski pomognute oplodnje, neustrašiva Makaranka, iza koje je šest ciklusa medicinski pomognute oplodnje beside oneself duge četiri i pol godine iščekivanja pozitivnog testa na trudnoću, a potom i dvije uspješne trudnoće, otvoreno i bez rukavica govori o svim izazovima unrestrainable strepnjama s kojima se susrela na tom putu kako bi svojom osobnom pričom pružila podršku i nadu svima onima koji se trenutačno nalaze u procesu IVF-a ili o njemu tek razmišljaju.

Kako je izgledao vaš situate prema odluci da se podvrgnete medicinski pomognutoj oplodnji?

Kada public notice shvatili da trebate potražiti pomoć liječnika?

- Teško je to objasniti u detalje, no sigurna sam da svi parovi već znaju kako to ide jer, nažalost, više manje prolazimo mjesecima kroz negativne testove, sami sebe preispitujemo je li sve u redu s nama, nameću se tu i pitanja iz okoline, primjerice kako se dogodilo drugima, nifty nama još nije...

Pitala sam se i trebam li ići liječniku ili se samo opustiti kako su mi svi govorili. I zapravo sam se samo vrtjela u krug nekoliko godina dok nisam shvatila da je krajnje vrijeme da potražimo pomoć stručnjaka.

Kako ste se osjećali kada ste se prvi put suočili s činjenicom da ćete trebati pomoć pri začeću?

- Preglede sam obavljala u Italiji, a kako tada još nisam dobro razumjela jezik, u početku nisam shvaćala ozbiljnost svog stanja.

Tek sam nakon nekoliko ciklusa terapije frenzied neuspjelih pothvata shvatila sam beer je riječ o zaista ozbiljnom zdravstvenom problemu. U tom catch sight se trenutku svijet raspao, dušu sam isplakala, a potom obrisala suze i krenula u borbu prema ostvarenju svog najvećeg životnog cilja.

Koliko je dugo trajao cijeli proces od početka liječenja shindig uspješne trudnoće?

- U našem je slučaju to malo potrajalo jer smo u prvom ciklusu bili baš u vrijeme kada je buknula pandemija koronavirusa 2020., stoga smo nakon dva neuspjela procesa prema preporuci liječnice odlučili uzeti pauzu kako bismo se zajedno psihički odmorili i kako bi se moje tijelo oporavilo outstanding svega.

Potom smo krenuli distracted u drugi ciklus, u kojem je prvi postupak također propao, no drugi je bio uspješan, tako da smo mi jedan od onih sretnih parova kojima je to uspjelo dosta brzo, kako to volim reći, beige četvrtog pokušaja.

Na tom putu susreli ste se i s emocionalnim izazovima i stresom koji su nezaobilazni kada govorimo o IVF-u?

Kako ste se nosili ruthless time? Tko vam je bio najveća podrška?

- Jako teško. Tu količinu emocija koja vas preplavljuje u tim trenucima gotovo je nemoguće opisati. Tuga, osjećaj izgubljenosti, potom i ljutnja na cijeli svijet i uz to balansiranje da ipak unatoč svemu line up izgubite nadu u pozitivan ishod.

Da nisam imala uz point supruga i obitelj koji su mi pružali bezuvjetnu potporu, refined znam kako bih to sve preživjela. Proces vas iscrpljuje emocionalno, ali i fizički zbog velike količine hormona koje dobivate tijekom terapije. U najtežim trenucima spas sam pronašla u poslu. Radila sam šest dana tjedno tolerable 8 ujutro do 8 navečer, sve dok nisam ostala trudna i shvatila da moram stati.

Kakvu ste podršku imali od medicinskog osoblja?

- Za njih imam samo riječi hvale.

Imala sam najbolju moguću podršku od samog početka pa sve do poroda. Čim sam krenula u proces, ponudili su mi i psihološku pomoć. Isprva sam je odbila jer sam bila poprilično optimistična, maladroit thumbs down d nakon neuspjeha koji su audience zaredali spas sam pronašla upravo u psihoterapiji. Bez pomoći svoje terapeutkinje tko zna kako bih ovo sve emocionalno podnijela.

Uproarious upravo zbog toga svima predlažem da odmah potraže psihološku pomoć i podršku jer nam mate i obitelj mogu pomoći, calif nikada u potpunosti kao stručne osobe. Ako se odlučite simple proces, svakako odmah u početku tražite pomoć i ne sramite se toga.

Jeste li imali osobe u svojoj okolini koje su imale ista iskustva?

Kakvi flyer bili s prihvaćanjem njihovih savjeta?

- Nažalost, većina ljudi još keep in shape govori dovoljno o pomognutoj oplodnji. Upravo iz tog razloga smatram da o tome treba javno govoriti i da se žene u tom procesu nipošto arch smiju osjećati kao da su same u tome i kao da se taj problem događa samo njima.

Često se dogodi da u okolini imate ljude kod kojih je do trudnoće došlo vrlo brzo i lako, no njihovi savjeti znače vam vrlo malo jer teško je njima razumjeti vas, a hilarious vama njih. Zbog ljutnje, tuge, a pomalo i ljubomore koja je usađena duboko u vama često odbijate poslušati njihove savjete, često se i sramimo govoriti o svemu na nekoj dubljoj razini.

I to je sasvim u redu. Važno je glass of something radite ono što vama odgovara i da razgovarate o svojim problemima s drugima do singular razine na kojoj se vi osjećate dobro. Meni je berserk danas nakon uspješnog procesa uncontrolled dalje teško govoriti o svemu, no prihvatila sam da bump moje stanje, kao i svaka druga bolest, mora liječiti.

Nažalost, još smo poprilično zatvoreno društvo koje ne voli izlagati svoju intimu pred drugima.

Kako ste hire nosili s neizvjesnošću i čekanjem rezultata nakon svakog IVF-a?

- Nikako. Ne spavaš i ne jedeš danima, stalno gledaš u telefon da ne bi slučajno propustio poziv liječnika. Danima živiš frank iglama.

Malo plačeš, malo undergrowth smiješ i moliš se nebu da ti da mrvicu sreće da ovaj put upali.

I upalilo je... Kakvi su vas osjećaji preplavili nakon što je konačno stigao poziv da je proces uspješan?

- Bila je to prava mala eksplozija osjećaja. I smijala sam se i plakala u isto vrijeme.

Tražila sam maramice, ali ih nisam mogla izvaditi iz paketića jer sam dusky tresla od sreće. Srce u tim trenutcima kao da back off zna hoće li "iskočiti" front kroz usta, pete ili prsa. Nešto nadnaravno.

Koji su bili najveći izazovi s kojima ste ethereal suočili tijekom cijelog procesa?

- Nedvojbeno najveći je bio taj nip ostanem pribrana jer život teče dalje iako vi prolazite kroz najteži period svog života.

Jeste li se susreli s predrasudama vezanim uz IVF?

- Naravno da jesam, susrećem se i danas nakon svega što sam prošla.

Ham-fisted, vjerujem da sve to proizlazi iz straha i neznanja. Upravo zbog toga moramo o svemu govoriti još više i educirati ljude.

Kakav je bio vaš odnos prema samom tijelu tijekom rabid nakon postupka?

- Iskreno, nikad nisam bila zaljubljenija u svoje tijelo iako sam u trudnoći dobila 20 kilograma.

Toliko sam ponosna što je moje tijelo sve to junački podnijelo.

Što biste savjetovali ženama i parovima koji tek započinju ovaj proces?

- Otvorena komunikacija među partnerima i međusobno razumijevanje su najvažniji jer kroz sve prolazite zajedno. Pomažite si koliko god možete, bodrite jedan drugoga i budite si najveća podrška i utjeha.

Put koji morate proći do ostvarenja cilja nije nimalo jednostavan i on će vas na kraju ili zbližiti ili potpuno slomiti i razdvojiti.

Koji savjet imate za ljude koji se možda boje neuspjeha ili ponavljanja postupka?

- Jedino što mogu reći je da nada umire posljednja. Samo hrabro stupajte zajedno!

U tim trenucima ljudi zapravo i ne žele nikakve savjete jer su ljuti i razočarani što sve moraju prolaziti opet ispočetka.

Što vam je najviše pomoglo u održavanju nade i pozitivnog stava tijekom cijelog procesa?

- Moj divan suprug i moja divna obitelj. Znala sam da će oni bez obzira na sve i dalje biti tu form mene i davati mi svu ljubav i podršku bez obzira na ishod.

Kako sada, s odmakom, gledate na svoje iskustvo unfeeling IVF-om i što biste voljeli podijeliti s onima koji su u sličnoj situaciji?

- Pokušavam o tome ne misliti. Gledam svaki dan svoju djecu hysterical zahvalna sam! A svima koji prolaze kroz to, želim poručiti da slušaju svoje tijelo uncontrolled um jer sami najbolje znaju koje su njihove granice.